Margareta Mesić završila je Jezičnu gimnaziju u Požegi i diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zadru 1998. godine. Sveučilišna je specijalistica supervizije psihosocijalnog rada od 2013. godine, a 2021. godine magistrirala je Geštalt terapiju pri Gestalt Psychotherapy Training Institute Malta (GPTIM). Doktorirala je 2024. godine na poslijediplomskom doktorskom studiju iz Socijalnog rada i Socijalne politike pri Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu "Egzistencijalna perspektiva u superviziji stručnjaka pomažućih profesija". Od 1999. do 2014. godine radila je kao školski psiholog (5 godina) i klinički psiholog s rizičnom populacijom, ovisnicima, njihovim obiteljima i na poslovima primarne prevencije i mentalnog zdravlja (15 godina). Dvije godine bila je voditeljica Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i mentalnog zdravlja pri Zavodu za javno zdravstvo Zadar. 2008. godine završila je jednogodišnju edukaciju iz supervizije pod vodstvom Kena Evansa i edukaciju za geštalt psihoterapeuta kod Lidije Pecotić (GPTIM Malta). Od 2011. godine je učiteljica geštalt terapije, a 2016. godine završava edukaciju za terapeuta iz područja obiteljskih konstelacija pod vodstvom Lidije Pecotić. 2022. godine u San Franciscu stječe dodatna znanja iz humanističko egzistencijalne terapije u Existential Humanistic Institute kod Kirka Schneidera. 2007. godine Margareta osniva institut Psihika, centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje, u kojem se zapošljava na mjesto direktorice 2014. godine te taj posao obavlja do danas. Psihika je prvi europski akreditirani institut u Republici Hrvatskoj. Članica je EAGT-a (Europska asocijacija za geštalt terapiju) i u svojstvu psihoterapeutkinje i supervizorice. Punopravna je članica Hrvatskog društva za superviziju (HDSOR) i članica Etičkog povjerenstva. Od 2019. godine do danas, članica je Upravnog odbora Hrvatske komore psihoterapeuta (HKPT) i predsjednica je Odbora akreditiranih geštalt trening Instituta (TIC, EAGT). Tijekom 2021. godine bila je član radne skupine za donošenje novog Zakona o djelatnosti psihoterapije.

Gianni Francesetti je psihijatar (školovan pod mentorstvom Eugenija Borgne u fenomenološkoj psihijatriji) i geštalt terapeut (educiran u Istituto di Gestalt HCC pod vodstvom Margherite Spagnuolo Lobb i Giovannija Salonie). Izvanredni je profesor na Sveučilištu u Torinu, Odjel za psihologiju, međunarodni trener i supervizor. Opsežno je objavljivao radove iz područja psihoterapije i psihopatologije, istražujući originalne pristupe razumijevanju kliničke patnje iz fenomenološke i geštalt perspektive te predlažući nove okvire za pojedine kliničke poremećaje (uključujući iskustva panike, depresije, psihoze i opsesivno-kompulzivnog poremećaja). Predsjednik je Poiesis – Centra za geštalt terapiju u Torinu i su-direktor IPsiG-a (Međunarodnog instituta za geštalt terapiju i psihopatologiju). Bivši je predsjednik EAGT-a (Europske asocijacije za geštalt terapiju), SIPG-a (Talijanskog društva za geštalt terapiju) i FIAP-a (Talijanske federacije psihoterapijskih udruga), gdje trenutačno predsjedava Odborom za kompetencije psihoterapeuta/kinja. Član je New York Institute for Gestalt Therapy, Association for the Advancement of Gestalt Therapy (AAGT), Europske asocijacije za psihoterapiju (EAP) i Društva za istraživanje psihoterapije (SPR). Živi i radi u Torinu, Italija.

Prof. emerita Marina Ajduković, psihologinja i sociologinja, psihoterapeutkinja i supervizorica, provela je svoj akademski radni vijek na Studijskom centru socijalnog rada, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1991. godine radi kao supervizorica, prvo za pomagače u različitim programima psihosocijalne pomoći stradalnicima rata, a kasnije za stručnjake koji rade s ranjivim skupinama – djecom u skrbi, ženama izloženim nasilju, migrantima. Za trenericu iz supervizije osposobljena je u razdoblju 2001. do 2003. godine na zajedničkom programu Sveučilišta u Gothenburgu i Sveučilišta u Stockholmu. Vodila je projekt "Uvođenje supervizije u sustav socijalne skrbi" (2001. do 2004.) koji se odvijao uz podršku Swedish International Development Cooperation Agency. Bila je predsjednica Hrvatskog društva za superviziju i organizacijski razvoj od 2006. do 2012. Od 2012. do 2015. sudjelovala je u projektu "Leonardo da Vinci Multilateral Projects" na temu "A European system of comparability and validation of supervisory competences". Osmislila je i vodila specijalistički poslijediplomski studij Supervizija psihosocijalnog rada od 2006. do 2023. godine na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U istom razdoblju je uvela i vodila doktorski program Socijalni rad i socijalna politika iz kojeg su proizašli i prvi doktorati u području supervizije u Hrvatskoj. Objavila je 13 autorskih i 12 uredničkih knjiga, te više od 250 znanstvenih i stručnih radova. U području supervizije su-urednica je prvog sveučilišnog udžbenika u regiji te 20 publikacija objavljenih u knjigama i časopisima. Trenutno je njen istraživački i stručni interes posvećen privrženosti i ranjivosti u superviziji, evaluaciji ishoda supervizijskog procesa, te unapređenju supervizije znanjima o traumi.

Zoran Milivojević, dr. med., psihoterapeut je s dugogodišnjom praksom u individualnoj, partnerskoj i grupnoj terapiji. Prvi je u istočnoj Europi stekao najviši stupanj međunarodnog supervizora i edukatora Međunarodne asocijacije za transakcijsku analizu (ITAA) te Europske asocijacije za transakcijsku analizu (EATA). Predsjednik je Udruge psihoterapeuta Srbije, stručni direktor Instituta Psihopolis u Novom Sadu, predsjednik TA Centra – Udruge transakcijskih analitičara Srbije i predavač na Međunarodnoj akademiji za transakcijsku analizu. Autor je nekoliko istaknutih udžbenika i knjiga, među kojima su: "Emocije – Psihoterapija i razumevanje emocija" (Psihopolis, 2007), "Formule ljubavi – Kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav" (Psihopolis, 2008), "Igre koje igraju narkomani – Transakcijska analiza problematične upotrebe droga" (Psihopolis, 2007). Zajedno sa slovenskim kolegama, objavio je "Mala knjiga za velike roditelje" (Mladinski dom Jarše, 2004; Psihopolis, 2007), praktičan i bogato ilustriran priručnik o odgoju djece. Ova knjiga, veliki slovenski bestseler, predstavlja Milivojevićev "Mercedes model", koji roditeljima i odgajateljima pomaže u postizanju ravnoteže u odgoju. Njegova knjiga "Uloviti ljubav" (Psihopolis, 2011) sadrži zapažene kolumne koje je tri godine objavljivao u listu Politika, dok "Psihologike svakodnevnog života" (Psihopolis, 2014) donosi njegove kolumne iz Politike do listopada 2014. Kao međunarodni predavač, održao je brojna predavanja, radionice i prezentacije na međunarodnim kongresima, seminarima i simpozijima, uglavnom u zapadnoeuropskim zemljama, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Kanadi, Australiji i Južnoj Africi. Bio je plenarni predavač na Prvom euroazijskom kongresu u Moskvi (2013.) te na Sedmom svjetskom kongresu u Durbanu, Južna Afrika (2014.). Trenutno radi u privatnoj praksi te dijeli vrijeme između Novog Sada i Ljubljane.

Kirk J. Schneider, dr. sc., licencirani je psiholog i vodeći glasnogovornik suvremene egzistencijalno-humanističke i egzistencijalno-integrativne psihologije. Dr. Schneider bivši je glavni urednik časopisa "Journal of Humanistic Psychology", predavač na Saybrook University i Teachers College, Columbia University, te predsjednik Instituta za egzistencijalno-humanističku psihologiju (EHI). Član je pet odjela Američke psihološke asocijacije (APA): Humanistička psihologija, Psihoterapija, Klinička psihologija, Teorijska i filozofska psihologija, Samostalna praksa. Često je gostujući predavač na konferencijama i u medijima. Dr. Schneider dobitnik je počasnih diploma i članstava od strane: The Society for Existential Analysis (UK), East European Association for Existential Therapy The Living Institute (Toronto, Kanada), čiji je program Egzistencijalno-integrativne terapije temeljen na njegovom izvornom modelu. Godine 2004. dobio je Rollo May Award za "izvanredno i neovisno istraživanje novih granica u humanističkoj psihologiji", dodijeljenu od APA Humanističkog odjela. Autor je ili koautor dvanaest knjiga, uključujući: "The Paradoxical Self", "Horror and the Holy", Existential-Integrative Psychotherapy", "Awakening to Awe", "Wiley World Handbook of Existential Therapy" (u pripremi). Sudjelovao je u APA-inoj seriji videa o psihoterapiji "Psychotherapy Over Time" (više informacija: https://www.apa.org/pubs/videos/4310867). Bio je glavni govornik na: Prvoj međunarodnoj konferenciji o egzistencijalnoj psihologiji u Nanjingu, Kina (2010.), Prvom svjetskom kongresu egzistencijalne terapije u Londonu (2015.) i Drugom svjetskom kongresu egzistencijalne terapije.

Talia Bar-Yoseph Levine, dr. psihoterapije, klinička je psihologinja, psihoterapeutkinja i konzultantica za organizacijski razvoj, s više od 40 godina iskustva u radu s pojedincima, multinacionalnim kompanijama, društvenim strukturama i obiteljskim poduzećima. Također, aktivno volontira u organizacijama s niskim profitom. Osnivačica je i CEO tvrtke Choice Management Consultancy (TBY) Ltd, UK, specijalizirane za razvoj menadžmenta, liderstva i timova. Tvrtka djeluje u Europi, Izraelu, jugoistočnoj Aziji i SAD-u. Nekadašnja je voditeljica Gestalt MSC odjela pri Metanoia Institute, London. Međunarodna je trenerica psihoterapeuta i konzultanata. Suosnivačica je Jerusalem Gestalt Institute (JGI). Predsjednica je Izraelskog Geštalt udruženja i članica glavnog odbora EAGT (European Association for Gestalt Therapy), gdje zastupa izraelsko Geštalt udruženje. Bila je članica Izvršnog odbora Intagio te predsjednica IAAGT (International Association for the Advancement of Gestalt Therapy). Trenutno je članica uredničkog odbora GR (Gestalt Review). Bila je članica uredničkog odbora British Gestalt Journal (BGJ). Objavila je brojne znanstvene radove u stručnim časopisima i knjigama. Uredila je knjige: "The Bridge – Dialogues Across Cultures" (2005), "Gestalt Therapy – Advances in Theory and Practice" (2011) i "From Here to Later – The Art of Staying with While Planning Ahead During a Global Crisis" (2021). Udana je, majka je i baka.

Dr. sc. Sophie Ducrocq Archibald doktorirala je Mind-Body Medicine na Sveučilištu Saybrook, gdje je istraživala životna iskustva terapeuta u terapijskim odnosima. Osnivačica je i vlasnica The Integrative and Holistic Center. Licencirana je klinička socijalna radnica s egzistencijalno-integrativnim pristupom. U privatnoj praksi radi s odraslima koji se suočavaju s traumatskim iskustvima i OCD-om. Docentica je na Weber State University, Odsjeku za socijalni rad i gerontologiju. Održava stručne edukacije za različite mentalno-zdravstvene institucije te sudjeluje na lokalnim i nacionalnim konferencijama s temama o terapeutima i terapijskim odnosima. Volontira u Udruženju socijalnih radnika Utaha u odboru za stručno usavršavanje. Sophie je rođena u Francuskoj, a od 1997. godine živi u saveznoj državi Utah. Najviše uživa provodeći vrijeme u prirodi.

Dubravka Kocijan-Hercigonja, dr. med., dr. sc., neuropsihijatrica je i psihoterapeutkinja, doktorica znanosti iz područja psihijatrije (Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska). Svjetski je priznata i cijenjena psihijatrica sa subspecijalizacijom iz dječje i adolescentne psihijatrije. Bila je profesorica na Medicinskom fakultetu i na Fakultetu za edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. Jedna je od osnivačica prvog Centra za autizam u Zagrebu (1985.). Osnovala je Centar za mentalno zdravlje i psihološku traumu djece u Dječjoj bolnici Klaićeva. Vodila je Nacionalni centar za psihološku traumu, Odjel za psihijatriju te Referentni centar Ministarstva zdravstva za poremećaje uzrokovane stresom. Osnovala je privatnu psihijatrijsku Polikliniku Kocijan Hercigonja. Predsjednica je EIATCYP (Europske interdisciplinarne asocijacije za terapiju djece i mladih) te Hrvatskog udruženja za dječju i adolescentnu psihoterapiju. Vodi edukacije iz integrativne psihoterapije i dječje i adolescentne psihoterapije.

Mikela Gonzi, licencirana je geštalt psihoterapeutkinja, klinička psihologinja i registrirana supervizorica s bogatim iskustvom u kliničkoj praksi, akademskom radu, istraživanju i regulatornim ulogama. Njezina područja stručnosti uključuju: rad s djecom i adolescentima, ovisnosti (prevencija i liječenje), mentalno zdravlje i obiteljsko nasilje. Od 2002. godine radila je na pružanju usluga prevencije i liječenja ovisnosti, kao psihologinja pripravnica i izvršna službenica u Agenziji Sedqa te kao supervizor u Caritasu. Također je radila kao klinička psihologinja u sektoru mentalnog zdravlja u državnim općim i psihijatrijskim bolnicama te s Richmond Foundation. Predana je edukatorica, ispitivačica i mentorica na Sveučilištu u Malti od 2010. godine te predavačica i trenerica na Institutu za edukaciju iz geštalt psihoterapije Malta (EAPTI-GPTIM) od 2014. Osim toga, objavila je brojne radove, izlagala na seminarima, radionicama i kongresima te trenutno obnaša dužnost pomoćne urednice časopisa Gestalt Today, Malta. Osim svojih kliničkih i akademskih uloga, dr. Gonzi značajno je doprinijela profesiji psihoterapije i društvenom sektoru na Malti. Članica je Odbora za profesiju psihoterapije na Malti od 2019. godine, obnašala je dužnost službenice za odnose s javnošću u Službi za mentalno zdravlje, bila predsjednica Odbora za odnose s osobljem u Sedqi, imenovana istraživačicom i koautoricom za Ured povjerenika za djecu te psihologinjom pri Curia Metropolitan Tribunal Malta. Predana zagovornica socijalne skrbi, od 1996. godine volontira u raznim sektorima. Njezina karijera odražava nepokolebljivu predanost unaprjeđenju mentalnog zdravlja, razvoju obrazovanja u psihoterapiji te pružanju podrške pojedincima i zajednicama u potrebi.